Za gubitak težine potreban je manjak kalorija². Najbolja praksa preporučuje sljedeće tehnike smanjenja unosa kalorija²:

Vođenje vlastitog dnevnika prehrane omogućava kvalitativnu procjenu konzumirane hrane i može pojedinoj osobi poslužiti kako bi ustanovila učestalost obroka (jedenje noću, lagani brzi obroci, preskakanje obroka), percepcije i uvjerenja o navikama jedenja povezanim s emocijama (kognicija), navike u jedenju (ponašanje) i teškoće koje predstavlja okolina u pridržavanju zdrave prehrane. Savjetovanje o prehrani treba potaknuti zdrav način prehrane i naglasiti potrebu za većom konzumacijom povrća, graha, mahunarki, leće, zrnja, nezaslađenih žitarica i vlakana, te za zamjenom proizvoda i mesa s visokim udjelom masti onima s malim udjelom masti.

Preporučuje se izbjegavati namirnice s dodatkom šećera i masti u krutom obliku, a također i konzumaciju zaslađenih napitaka te pića koja sadrže alkohol. Ograničenje energetskih vrijednosti (kalorija) treba biti individualizirano, vodeći računa o prehrambenim navikama, tjelesnoj aktivnosti, istodobnim drugim bolestima i prijašnjim pokušajima promjene prehrane. Propisivanje prehrane s ograničenim unosom kalorija može zahtijevati pomoć nutricionista.

Preporučeni režim prehrane za smanjenje težine prilagođen potrebama pojedine osobe, obično uključuje energetski manjak od 600 kcal na dan. Uz dnevni manjak od 600 kcal (2600 kJ) predviđa se gubitak težine od otprilike 0,5 kg na tjedan. Stoga bi za pretilu ženu koja se malo kreće, s indeksom tjelesne mase 32 kg/m2 i procijenjenim dnevnim unosom od 2100 kcal (8800 kJ), odgovarala prehrana koja propisuje 1400–1600 kcal (6000–7000 kJ)².

Tjelesna aktivnost dio je ukupne potrošnje kalorija pojedine osobe.³ Dugoročno povećanje tjelesne aktivnosti, bilo u obliku svakodnevnih aktivnosti ili kao redovito vježbanje, igra važnu ulogu u održavanju težine i povećanju gubitka težine². Međutim, pojačana tjelesna aktivnost kao način održavanja gubitka težine, može biti cilj koji je mnogima ostvarljiv.

Održavanje gubitka težine zahtijeva prosječnu dnevnu potrošnju energije od 80% do 90% iznad metaboličke stope u mirovanju.³ Primjerice, da bi dosegnula taj cilj, osoba s metaboličkom stopom u mirovanju od 1500 kcal na dan, trebat će u tjelesnoj aktivnosti potrošiti oko 1000 kcal na dan.
Zdravstvene koristi od redovite tjelesne aktivnosti, osim učinaka na težinu, uključuju poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja.³ Opcije za povećanje tjelesne aktivnosti uključuju pojačanu dnevnu aktivnost (hodanje, penjanje stepenicama, uz sportske aktivnosti i/ili programirano vježbanja za postizanje tjelesne kondicije) ili promjenu načina života kako bi se smanjile navike povezane s neaktivnošću (npr. gledanje televizije)². Obje metode mogu poboljšati tjelesnu sposobnost i omogućiti stabilnu težinu smanjenjem masnog tkiva u trbušnoj šupljini i povećanjem čiste mišićne mase, kao i smanjenje potrošnje kalorija u mirovanju. Savjeti za vježbanje moraju biti prilagođeni mogućnostima i zdravlju osobe te usmjereni na postupno povećanje razine i učestalosti².
Dokazi upućuju na to da su za pretile osobe s istodobnim drugim bolestima povezanim s debljinom, korisne aerobne vježbe i vježbe pod opterećenjem². Zbog toga, sve znanstvene smjernice preporučuju kombinaciju umjerenog aerobnog vježbanja (npr. brzog hoda) od najmanje 150 min tjedno i vježbanja pod opterećenjem tri puta tjedno kako bi se povećala mišićna snaga².

Gubitak težine može se potaknuti ograničenim unosom kalorija, ali bez pristupa kojima se jamče promjene navika, tjelesne masne naslage vjerojatno će se vratiti.³

Iako čimbenici okoline pridonose stanju prekomjerne težine neke osobe, svaka takva osoba treba naučiti kako uvesti trajne promjene u način života (prehrambene navike i aktivnost) kako bi mogla očekivati trajan gubitak težine.³ Pristupi koji se odnose na promjene navika često su namijenjeni kako bi se pojedincima pomoglo da prepoznavanjem i izbjegavanjem poticaja okoline prema sjedilačkim navikama te prekomjernom jedenju, ostvare promjene u načinu života.

Osobama koje ne mogu same promijeniti svoje prehrambene navike, može pomoći upućivanje na terapiju stručnoj osobi.³

Ciljevi jesu:³

• pomoći promijeniti navike pojedinca koje su predispozicija za debljanje, a odnose se na prehranu, aktivnost i način razmišljanja
• usredotočiti se na specifične načine za postizanje tih ciljeva, što može uključivati prepoznavanje i uklanjanje prepreka prema razvoju boljih navika u prehrani i aktivnostima

Samonadzor podrazumijeva opažanje i bilježenje oblika ponašanja, kao što su unos kalorija, učestalost vježbanja i/ili primjena lijekova². To se također može odnositi na praćenje rezultata tih oblika ponašanja (npr. promjene tjelesne težine). Samonadzor ponašanja kao dio terapije ponašanja obično mijenja navike u željenom smjeru. Nadalje, bilješke dobivene na taj način može pregledati liječnik².